Staticne i dinamicne web stranice
Napisao: Leo Bevanda © 2001 - 2003

Savladali ste rad s osnovama HTML-a, napravili jednostavne stranice, uploadali ih na server i divite se svome uratku? Tu je zavrsio vas web pothvat, ili se ipak trudite da redovno odrzavate vase djelo, azurirate podatke, pokazete vase stranice u najboljem izdanju te samim time steknete i redovne posjetitelje?

Ako da, malo po malo vas se web prosirio. Sve vise sadrzaja za odrzavati, svaki put iznova ucitavanje stranica u web editor, mijenjanje sadrzaja, vracanje na server i sl. Opisani postupak je naporan cak i za male web siteove, a za velike (tipa vise stotina datoteka) gotovo nemoguc. Stvar je donekle spasavala mogucnost kreiranja predlozaka (templates) pa ste mogli i nesto ustedjeti na vremenu, medjutim zbog velikog broja datoteka site vam je postao neorganiziran.

Zamislite da uredjujete neki portal na kojem se zahtijeva izrazita aktualnost vijesti. Ako biste takve vijesti na stranice dodavali na gore opisan nacin, onda bas i ne bi bile najaktualnije…

Problem je u staticnosti HTML stranica. Ako vam je do sada na pamet palo da bi bilo dobro moci unositi podatke preko nekog sucelja izravno na vec postojecu stranicu, priblizavate se pojmu dinamicnosti web stranica. Mada je teoretski moguce napraviti izravno upisivanje sadrzaja na stranice, to se u praksi nikada ne radi zbog (ne)prakticnosti, vec se kao posrednik koristi neka od baza podataka.

Kljuc uspjeha rada s dinamicki generiranim stranicama lezi u poznavanju neke od tehnika programiranja za web. Ako ste mislili da je sam HTML programski jezik, prevarili ste se, mada ne u potpunosti. HTML je samo opisni jezik, jezik koji opisuje polozaj i izgled elemenata unutar web stranice te samim time samostalno ne dopusta nikakvu dinamicnost ili interakciju s posjetiteljima takvih stranica.

Sto vam sve treba za postizanje dinamicnosti weba?

Iako danas postoji niz programskih jezika za web, daleko su najpoznatiji ASP i PHP. Navedene bi bilo tocnije zvati skriptnim, a ne programskim jezicima. Razlog tome je sto se njihov kôd izvrsava u skriptnom (nekompajliranom) obliku, najcesce smjestenom unutar HTML oznaka.

ASP (Active Server Pages) je Microsoftov proizvod, samim time vezan iskljucivo za servere bazirane na Windows OS-u. Programeri Visual Basica lako ce usvojiti ASP zbog slicne sintakse.

PHP (Hypertext Preprocessor) svrstava se po mogucnostima uz bok Microsoftovom ASP-u. Originalno je vezan za operativne sustave bazirane na UNIX-u, a sintaksa mu vecim dijelom potjece iz programskog jezika C.

Web programeri se uglavnom slazu da se vecina stvari napravljenih u jednom od ova dva jezika moze napraviti i u drugom, medjutim glavna je prednost PHP-a pred ASP-om to sto je PHP Open Source, dakle besplatan. U radu je najcesce uparen sa Apache serverom i MySQL bazom podataka (takodjer Open Source).

Razlog sto se ovakvi skriptni jezici u radu uparuju s nekom od baza podataka je u tome sto je lakse organizirati, pa samim time i mijenjati sadrzaje unutar baze te ih iz baze slati na stranicu, nego ih izravno obradjivati unutar skriptnog jezika.

Funkcioniranje jedne takve stranice pogonjene PHP-om, prikazano pojednostavljenom shemom moglo bi izgledati ovako:

Pojasnjenje sheme:

Skriptni kôd PHP-a nalazi se prozet unutar datoteke (bilo .htm, bilo .php datoteke – ovisno o tome kako je server definiran) izmedju HTML tagova. Recimo da se ta datoteka zove index.php. Kada posjetitelj pozove tu datoteku unutar browsera, on zapravo salje serveru zahtjev za prikazom doticne datoteke. Dijelovi PHP kôda unutar te stranice govore serveru sto treba uciniti, npr.: procitati odredjeni podatak iz baze podataka i prezentirati ga posjetitelju. Server preko PHP-modula komunicira sa bazom, dolazi do trazenog podatka i salje ga na mjesto koje je PHP skriptom definirano unutar index.php stranice. Tek tada se stranica index.php salje za prikazivanje unutar posjetiteljevog browsera.

Sve sto posjetitelj vidi unutar svoga browsera su dijelovi HTML kôda, a nikada PHP skripte, koje se izvrsavaju na serveru. Zbog toga se ovakav nacin programiranja web stranica zove jos i Server Side programiranje.

Stranice napravljene za rad s nekom od Server Side tehnika programiranja sve ce podatke podlozne izmjenama cuvati unutar baze podataka, odakle ce se oni slati na stranicu po zahtjevu korisnika. Ovo omogucava lako modeliranje i izmjenu podataka kroz razna administracijska sucelja direktno u bazi, a samim time i na stranicama. Zaboravite mukotrpne downloade sa servera, promjenu sadrzaja unutar web editora, upload i sl.

Trebate li samo jednostavan web site s par kartica teksta, pokojom slikom i slicno, ne morate se zamarati tehnikama web programiranja i dinamickim stranicama.

Ako pak zelite nauciti kako kreirati stranice ovisno o zahtjevu korisnika bez nepotrebne guzve na serveru ili nauciti kako trenutno azurirati i izmijeniti sadrzaj stranica, trebali biste poceti s ucenjem jedne od Server Side tehnike programiranja.

U sljedecem clanku saznat cete kako na vasem racunalu dobiti Apache server, PHP i MySQL, brzo konfigurirati i spremiti za ucenje web programiranja.

Leo "Leoniss" Bevanda (leo.bevanda@tel.net.ba) - je 18-godisnjak koji voli dobru glazbu (hip-hop & rap) i brza racunala. U slobodno vrijeme bavi se web-masteringom i svime sto je povezano s njim. Obozavatelj je Macromedijinih web alata poput Dreamweaver-a i Flash-a, te Adobe-ovog Photoshopa - alata potrebnih za efektan web site...