Tvrtka Adobe Systems predstavila je sve novosti koje donosi šesta verzija Creative Suite dizajnerskog paketa. Globalni 'Creative Suite 6 Launch Event' počinje danas u 18 sati, a već sutra će se moći pogledati na*Adobe TV kanalu. Adobe Creative Suite u prodaju stiže početkom svibnja. ...

Što više napreduje razvoj browsera i njihove mogućnosti to više prestajemo kod razvoja web stranica i aplikacija koristiti neke nove mogućnosti koje nam browseri novih generacija omogućavaju pa tako recimo sve rijeđe koristimo transparentni *.gif, a kao bolju zamjenu naravno transparentni *.png format.
...

Sažetak: Razvoj i koncept markup-jezika, separacije prikaza od sadržaja; SGML, HTML, XML; povijesni pregled koristan za razumijevanje stanja tehnologije.

Ideja markupa

Primjena softvera u području izdavaštva će sigurno uključivati korištenje barem ova tri programa: sustav za pohranu podataka, program za pisanje tekstova i program za tipografsku obradu. U ranim danima računalnog izdavaštva se je integracija programa za tipografsku obradu u ostatak procesa temeljila na principu kakav se koristi u ručnom izdavaštvu: gdje bi se na margine i između teksta stranice zapisivale posebne oznake kojima se određivala vrsta i veličina slova, razmaci i drugi tipografski elementi bitni za tisak, tu su se i u sadržaj elektroničkih dokumenata umetale prikladne kontrolne oznake razumljive programima za tipografsku obradu. Međutim, kontrolne su tipografske oznake bile specifične za pojedine programe i orjentirane na pojedinačne tiskarske uređaje, a ukoliko bi autor revidirao tekst, tipografske je oznake trebalo ponovo umetati. Ovakva je situacija znatno ograničavala mogućnosti koje bi se očekivale od novog, automatiziranog načina pripreme tekstova za tisak, a i komplicirala je razmjenu dokumenata.
Promjena u pristupu tisku je došla kroz dvije nove zamisli. Prva zamisao, za koju se uzima da je prvi puta javno izložena 1967. godine, bila je zamisao da se opis načina prikaza teksta odvoji od samog teksta. Druga zamisao, objavljena u otprilike isto vrijeme, je bila zamisao o izradi kataloga oznaka pogodnih za obilježavanje logičke strukture tekstova s ciljem pojednostavljivanja dizajna knjiga.
Objedinjavanjem ove dvije zamisli je utemeljen koncept opisnih (ili generičkih) oznaka kojima se bilježi što neki tekst jest, za razliku od proceduralnih (ili specifičnih) oznaka, kojima se bilježi kako prikazati tekst. Važno je uočiti da tek računala omogućuju ovakav način označavanja teksta, i to zbog svoje sposobnosti da automatski i brzo pretvaraju jednu vrstu podataka u drugu vrstu podataka. U ovom slučaju računala su u stanju automatski, baš kada se ukaže potreba, opisne oznake teksta po nekim zadanim stilskim pravilima pretvoriti u tipografske instrukcije specifične za, pojednostavljeno rečeno, konkretni tiskarski stroj. U ručnoj pripremi uvađanje ovakve vrste indirekcije ne bi bilo korisno. U automatiziranoj pripremi, međutim, ova dodatna razina indirekcije omogućuje da autor ili urednik budu ti koji označavaju dijelove teksta prema tome što neki dio teksta jest, jer je to način označavanja koji im je logičan za razumjevanje. Same tipografske oznake, koje koristiti zna tek tek naučeni tiskarski stručnjak, više ne trebaju u procesu pripreme za tisak biti dodavane u tekst, pa se gubi i potreba za njihovim ponovnim umetanjem u slučaju revidiranja teksta od strane autora.
Tako je započela era upotrebe opisnog (generičkog) označavanja teksta (npr. zaglavlje, odlomak, naslov slike) umjesto do tada korištenog proceduralnog (specifičnog) označavanja tipografskim oznakama (npr. format-17, margina 30 točaka, centrirano, mala slova).

Kao začetnici te ere se obično navode tri osobe:

• izdavaču Williamu W. Tunnicliffu se daju zasluge da je prvi javno predstavio zamisao odvajanja oblika prikaza od sadržaja teksta, tj. za ideju korištenja standardiziranog jezika za označavanje i generičkih umjesto specifičnih oznaka;


• newyorški stručnjak za oblikovanje knjiga Stanley Rice je predložio izradu univerzalnog kataloga oznaka za označavanje logičke strukture tekstova;


• direktor američke Udruge za grafičku komunikaciju Norman Scharpf je pokrenuo projekt generičkog kodiranja koji je rezultirao zaključkom da nije moguće izraditi univerzalne proceduralne tipografske oznaka i specifikacijama novog načina označavanja tekstova korištenjem oznaka koje opisuju što neki tekst jest i kojima se može uzeti u obzir njegova hijerarhijska struktura.

Literatura

1. Donald J. Zijm, The History of Markup Languages, <www.luminoussolutions.com>.


2. Didier Courtaud, From GenCode to XML: an history of markup languages, <www.renater.fr>, 2002.


3. Allen H. Renear, A Companion to Digital Humanities, 17. Text Encoding, Oxford: Blackwell, 2004.


4. Stanley Rice, Editorial Text Structures, Memorandum to Standards Planning and Requirements Committee, American National Standards Institute, 1970.


5. Henning Behme, Hypertext Timeline, <behme.com>, 2005.


6. Klub studenata informatike Filozofskog fakulteta u Rijeci, Tipografija, <www.next.hr>.


7. Wikipedija, Markup language, 2009.


8. GCA, What is GCA?, <web.archive.org>, 1996.

Današnji oblik markupa

Na ovako postavljenim temeljima je u IBM-u osmišljen jezik GML, jezik za označavanje teksta koji je služio identifikaciji strukture dokumenta i određivanju vrste pojedinih dijelova teksta: npr. odlomak, zaglavlje i tablica su pojedine komponente, elementi strukture. Sve komponente iste vrste se kroz strojnu automatizaciju mogu obrađivati na isti način (npr. istom vrstom pisma). Konkretne procesne instrukcije (tipografske oznake) se, međutim, ne uključuju u sâm tekst pošto one mogu varirati između različitih procesora.
Ovaj rani rad je izviješten ...

Opisuje se značenje i svrha radio button i check box elemenata. Razmatraju se neka razumna načela izrade obrazaca i ilustrira kako ih uzimati u obzir u kontekstu radio button i check box elemenata.

Sadržaj

1. Opis elemenata


2. Kombiniranje elemenata


3. Posebni slučajevi


4. Tekstualni prikaz


5. Hrvatski prijevodi


6. Literatura

Opis elemenata

Check box

Check box je element kojim se korisniku omogućuje da definira skup svojih preferenci, tako što će neke od ponuđenih opcija uključiti u skup, a druge isključiti iz skupa. Check box element je poznat s papirnatih obrazaca poput obrazaca za katalošku narudžbu, gdje se opredjeljujemo tako što stavljamo oznaku kvačice ili slova X u kućicu pored opisa željene opcije.
Ukoliko postoji više opcija koje čine jednu logičku cjelinu, onda se check box elementi mogu grupirati zajedno.
Check box element je uobičajeni element korisničkog sučelja i nije specifičan samo za obrasce na web-stranicama. Ovdje je primjer check box elementa s dijaloga jednog programa:

Izgled check box elementa kada se korisnik odlučio uključiti opciju predstavljenu elementom:

Ovdje je primjer u kojem se check box elementima nudi više opcija koje čine logičku cjelinu:

Izgled ove grupe check box elemenata kada korisnik izabere željene opcije:

Radio button

Radio button element je dobio naziv po gumbima kakvi se mogu naći na starijim radio-prijemnicima. Ti gumbi funkcioniraju tako da u jednom trenutku samo jedan gumb može biti pritisnut. Kada se pritisne drugi gumb, onda onaj koji je do tada bio pritisnut automatski iskoči.
Radio button element se nikada ne koristi samostalno, već uvijek u grupi s najmanje još jednim radio button elementom. Radio button elementi služe za prikaz skupa međusobno isključivih opcija. Semantika je ovog elementa takva da korisnik može izabrati samo jednu opciju iz grupe, ali ujedno i takva da korisnik mora izabrati opciju.
I radio button element je uobičajeni element korisničkog sučelja i nije specifičan samo za obrasce na web-stranicama. Ovdje je primjer radio button elemenata s dijaloga jednog programa:

Kod dizajniranja korisničkog sučelja poput dijaloga programa ili obrasca na web-stranici se ne smije na prvo mjesto staviti način prikaza podataka u programu ili web-aplikaciji, već uvijek treba na prvo mjesto staviti cjelovitost i nedvosmislenost informacija koje se komuniciraju prema korisniku. Kada se radi o radio button elementu, dizajneri dijaloga ili ...