tsereg
10-04-2005, 17:31
Uvod
Ovo sam radio tražeći odgovor na pitanje plaća li se porez na različite prihode koji dolaze od Interneta iz inozemstva, tipa banneri i sl., a što sjeda direktno kao lova fizičkoj osobi.
Odgovor je, kako se meni čini, DA, a zakon je čak i prilično eksplicitan u tome kada je riječ o primicima iz inozemstva. Ti primici spadaju pod nešto što se zove "drugi primici" i refenciram se na to u tekstu kao na "famozne druge primitke".
Tko je porezni obveznik?
Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak.
Što je dohodak?
Izvori dohotka su nesamostalni rad (radničke plaće, naknade, potpore, nagrade, premije osiguranja; mirovine; primici u naravi, poput korištenja automobila, povoljnijih kamata i sl.), samostalna djelatnost (obrt; slobodna zanimanja zbog kojih su osobe ili obvezno osigurane ili upisane u registar poreznih obveznika poput odvjetnika, veterinara, književnika, predavača, novinara i sl.; djelatnost poljprivrede i šumarstva ako plaćaju PDV i ostvaruju poticaje), dohodak od imovine i imovinskih prava (najamnine, privremeni ustupci autorskih prava i dr.), dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohoci.
Famozni "drugi dohodak" su svi primici koji nisu nešto od ranije navedenog. Nema labavo. Postoje stvari za koje se navodi da su "osobito" primici, poput autorskih naknada; primitaka trgovačkih putnika, akvizitera, konzultanata, tumača, prevoditelja; primitaka u naravi koje poslodavci daju osobama koje nisu njihovi radnici (korištenje zgrada, automobila, povoljnih kamata i sl.), razni drugi primici koji su regulirani posebnim propisima, ali su većeg iznosa od propisanog (nagrade učenicima, stipendije i sl.), te ostali primici koji nisu posebno navedeni, a koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe koje jesu obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.
Sad, interpretirajući gornje, rekao bih da je zbog onog "i drugi isplatitelji i davatelji" dohodak i kada te netko počasti cugom ili ti prijatelji daju lovu na vjenčanju, jer zakon popisuje gomilu stvari, a onda zaključujue da je dohodak, osim navedene gomile stvari, također i sav primitak koji ti, zapravo, da bilo tko. Nešto fali. Nešto što bi reklo što nije dohodak, ili što bi ekspliciralo onu zajedničku nit - primjerice dohodak nije dar, ili nešto tipa porez je sve što ti isplati neki obveznik poreza na dohodak ili dobit iz svojeg dohodka ili dobiti, ali i svi primici koje ostvariš kao naknadu za neki svoj rad ili najam ili privremeno ustupanje nečega što je tvoje privatno vlasništvo.
No, kako bilo, dohodak je razlika između primitaka i izdataka. Evo što su izdaci.
Što su izdaci?
U slučaju "drugih primitaka", kao izdaci se priznaju uplaćeni doprinosi za osobna osiguranja iz primitaka, a prema posebnim propisima, te neki iznimni izdaci koji se izračunavaju na utvrđeni način vlasnicima autorskih prava, novinarima, umjetnicima i športašima. Drugim riječima, ništa veznano u troškove samog obavljanja rada se ne priznaje kao izdatak.
Eh, ali sad u igru ulazi osobni odbitak ili neoporezivi dio dohotka. On se odnosi na rezidente i iznos dohotka prema članku 5. Rezidenti su osobe koje prebivaju ili uobičajeno borave u RH. Članak 5 je članak koji popisuje 6 vrsta dohodaka na koje se zakon odnosi, a 6. među njima je taj famozni "drugi dohodak". Dakle, ukupan iznos ostvarenog dohotka se umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 1.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koje se utvrđuje porez. Taj osnovni osobni odbitak se može još i uvećati i to za uzdržavane članove obitelji, djecu, na osnovi invaliditeta uzdržavane osobe. Nadalje, osobni se odbitak može uvećati i za isnose obveznog zdravstvenog osiguranja ukoliko porezni obveznik nije drugačije osiguran. Ima još raznoraznih sličnih stvari poput računa od liječnika koji nisu plaćeni od zdravstvenog, izgradnje ili kupnje prvog trajnog stambenog prostora, darovanja u dobrotvorne svrhe, olakšice za područja od posebne državne skrbi i brdsko-planinska područja i sl.
Ovo gore navedeno je dobro poznato svakome tko je u ruke dobio plaću i onaj listić što ide s njom. A to znači, da su svi ti osobni odbici ionako već odbijeni iz plaće - primici i izdaci se gledaju skupno, a ne svaka vrsta posebno. Osobni odbici bi bili zanimljivi nekome tko uopće do sada nije plaćai porez, a sada, odjednom, mora.
Sad dolazi glavna stvar: kako se utvrđuje i naplaćuje porez.
Kako se utvrđuje porez?
Zakon spominje samo godišnji porez. To je onaj porez na koji se podnosi godišnja porezna prijava - ona koja se dostavlja do kraja veljače slijedeće godine za tekuću godinu. Osnovicu poreza čini ukupni iznos dohotka od svih ranije navedenih vrsti dohotka, a zakon eksplicite spominje i famozni "drugi dohodak", onaj "koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka)". Na dohodak ostvaren u inozemstvu se porez ne plaća samo ako je taj dohodak već oporezovan porezom koji je ekvivalentan tuzemnom porezu na dohodak (točnije rečeno, taj porez se uračunava u tuzemni porez, a ne "da se ne plaća", dakle prijavljuje se sve, bez obzira je li plaćeno ili nije, samo što se onda obračunava kao "već plaćeno".).
Zakon navodi da godišnju poreznu prijavu obavezno podnosi porezni obveznik koji ostvari dohodak od nesamostalnog rada kod više od jednog poslodavca istodobno i koji ostvari dohodak od samostalne djelatnosti. Nadalje, godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak ostvari izravno iz inozemstva. Također je obvezno podnosi onaj kojega Porezna uprava zatraži da naknadno plati porez. I, ne manje važno, prijavu mora podnijeti onaj kojemu poslodavac ili isplatitelj primitka nije obračunao i uplatio predujam poreza na dohodak i prireza.
Porezni obveznici ne moraju podnositi godišnju poreznu prijavu samo ukoliko nisu to obvezni učiniti po ovom prethodno navedenom. To, kako sam zaključio metodom križaljke i rebusa, za famozni "drugi dohodak" znači da porez obračunavaju i kao predujam poreza isplaćuju sami isplatitelji primitka i to prilikom svake isplate i istodobno s isplatom (eksplicira se tako u zakonu). Efektivno, ukoliko isplatitelj to propusti učiniti, onda stupa na snagu zadnja rečenica iz prethodnog poglavlja ("onaj kojem isplatitelj nije obračunao i uplatio predujam poreza").
Zaključak, što se prihoda od reklama na osobnim web stranicama tiče, bi bio da ako ti prihodi dolaze od tuzemnog isplatitelja, onda porez na prihod obračunava taj tuzemni isplatitelj i u tom djelu rješava i sve knjigovodstvo (uoči da to nije porez koji se plaća "na ugovorenu svotu", već "iz ugovorene svote"). Ukoliko međutim, taj prihod dolazi iz inozemstva ili tuzemni isplatitelj ne obračuna i ne isplati porez, onda je sam primatelj prihoda to obavezan učiniti kroz godišnju poreznu prijavu. Ukoliko je na prihod iz inozemstva već plaćen ekvivalent našeg poreza na prihod, onda će se taj porez uračunati, ali se prijava, čini se, i dalje mora podnijeti.
U godišnjoj prijavi se uvijek iskazuje ukupno ostvareni dohodak. Porez na onaj dio prihoda koji se dobiva kao redovita mjesečna plaća od nesamostalnog rada ili slično, a već je riješen od strane poslodavca, kao i porez koji uplaćuju isplatitelji famoznog "drugog dohotka" se tretira kao "predujam" tog godišnjeg poreza koji se prijavljuje godišnjom prijavom. Znači, ukoliko je cijeli porez već pokriven tim "predujmima", onda godišnju prijavu niti nije npotrebno podnosti. Ukoliko cijelo porez, međutim, nije bio pokriven "predujmima" poreza u trenucima same isplate, onda se na kraju godine mora podnijeti prijava u kojoj su navedeni svi primici (i oni na koje je predujam plaćen i oni na koje nije), a Porezna uprava će obaviti kalkulaciju.
Kako se naplaćuje porez?
Porez se utvrđuje poreznim rješenjem (valjda ono što dobiješ kao odgovor kada podneseš poreznu prijavu, a što izgleda kao neki sudski poziv - smrznuo sam se kada sam prvi puta dobio tu kuvertu). Porez se mora platiti unutar 15 dana od kada bude dostavljeno (dakle, dostavljeno) to rješenje. Ako se utvrdi da je porez preplaćen, onda se on vraća obvezniku, a samo oni koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti mogu tražiti da im se porez ne vrati, već da im se uračuna u predujam za iduće razdoblje. Ako se porezna prijava ne podnese, ili ako su podaci netočni ili nepotpuni, porez se utvrđuje procjenom.
Šećer na kraju
Neke firme te traže da uplatu obaviš direktno na tekući račun neke imenovane osobe. Očigledno, ta imenovana osoba mora platiti porez na prihod, točnije, ti koji uplaćuješ to bi trebao platiti taj porez, ali ne moraš - u tom slučaju primatelj mora. Zakon navodi da pravne i fizičke osobe moraju isplate građanima obavljati preko žiro-računa kod ovlaštene organizacije za platni promet (inače slijedi kazna od 500 do 50000 kuna). Sad, mene zanima što je to ovlaštena organizacija za platni promet i što je to žiro-račun, jer čini mi se da isplata na tekući račun u pošti baš i nije to.
Reference
Porezni sustav Republike Hrvatske (http://www.pu.mfin.hr/porezi/v_poreza24.asp?id=b02d1)
Ovo sam radio tražeći odgovor na pitanje plaća li se porez na različite prihode koji dolaze od Interneta iz inozemstva, tipa banneri i sl., a što sjeda direktno kao lova fizičkoj osobi.
Odgovor je, kako se meni čini, DA, a zakon je čak i prilično eksplicitan u tome kada je riječ o primicima iz inozemstva. Ti primici spadaju pod nešto što se zove "drugi primici" i refenciram se na to u tekstu kao na "famozne druge primitke".
Tko je porezni obveznik?
Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak.
Što je dohodak?
Izvori dohotka su nesamostalni rad (radničke plaće, naknade, potpore, nagrade, premije osiguranja; mirovine; primici u naravi, poput korištenja automobila, povoljnijih kamata i sl.), samostalna djelatnost (obrt; slobodna zanimanja zbog kojih su osobe ili obvezno osigurane ili upisane u registar poreznih obveznika poput odvjetnika, veterinara, književnika, predavača, novinara i sl.; djelatnost poljprivrede i šumarstva ako plaćaju PDV i ostvaruju poticaje), dohodak od imovine i imovinskih prava (najamnine, privremeni ustupci autorskih prava i dr.), dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohoci.
Famozni "drugi dohodak" su svi primici koji nisu nešto od ranije navedenog. Nema labavo. Postoje stvari za koje se navodi da su "osobito" primici, poput autorskih naknada; primitaka trgovačkih putnika, akvizitera, konzultanata, tumača, prevoditelja; primitaka u naravi koje poslodavci daju osobama koje nisu njihovi radnici (korištenje zgrada, automobila, povoljnih kamata i sl.), razni drugi primici koji su regulirani posebnim propisima, ali su većeg iznosa od propisanog (nagrade učenicima, stipendije i sl.), te ostali primici koji nisu posebno navedeni, a koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe koje jesu obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.
Sad, interpretirajući gornje, rekao bih da je zbog onog "i drugi isplatitelji i davatelji" dohodak i kada te netko počasti cugom ili ti prijatelji daju lovu na vjenčanju, jer zakon popisuje gomilu stvari, a onda zaključujue da je dohodak, osim navedene gomile stvari, također i sav primitak koji ti, zapravo, da bilo tko. Nešto fali. Nešto što bi reklo što nije dohodak, ili što bi ekspliciralo onu zajedničku nit - primjerice dohodak nije dar, ili nešto tipa porez je sve što ti isplati neki obveznik poreza na dohodak ili dobit iz svojeg dohodka ili dobiti, ali i svi primici koje ostvariš kao naknadu za neki svoj rad ili najam ili privremeno ustupanje nečega što je tvoje privatno vlasništvo.
No, kako bilo, dohodak je razlika između primitaka i izdataka. Evo što su izdaci.
Što su izdaci?
U slučaju "drugih primitaka", kao izdaci se priznaju uplaćeni doprinosi za osobna osiguranja iz primitaka, a prema posebnim propisima, te neki iznimni izdaci koji se izračunavaju na utvrđeni način vlasnicima autorskih prava, novinarima, umjetnicima i športašima. Drugim riječima, ništa veznano u troškove samog obavljanja rada se ne priznaje kao izdatak.
Eh, ali sad u igru ulazi osobni odbitak ili neoporezivi dio dohotka. On se odnosi na rezidente i iznos dohotka prema članku 5. Rezidenti su osobe koje prebivaju ili uobičajeno borave u RH. Članak 5 je članak koji popisuje 6 vrsta dohodaka na koje se zakon odnosi, a 6. među njima je taj famozni "drugi dohodak". Dakle, ukupan iznos ostvarenog dohotka se umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 1.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koje se utvrđuje porez. Taj osnovni osobni odbitak se može još i uvećati i to za uzdržavane članove obitelji, djecu, na osnovi invaliditeta uzdržavane osobe. Nadalje, osobni se odbitak može uvećati i za isnose obveznog zdravstvenog osiguranja ukoliko porezni obveznik nije drugačije osiguran. Ima još raznoraznih sličnih stvari poput računa od liječnika koji nisu plaćeni od zdravstvenog, izgradnje ili kupnje prvog trajnog stambenog prostora, darovanja u dobrotvorne svrhe, olakšice za područja od posebne državne skrbi i brdsko-planinska područja i sl.
Ovo gore navedeno je dobro poznato svakome tko je u ruke dobio plaću i onaj listić što ide s njom. A to znači, da su svi ti osobni odbici ionako već odbijeni iz plaće - primici i izdaci se gledaju skupno, a ne svaka vrsta posebno. Osobni odbici bi bili zanimljivi nekome tko uopće do sada nije plaćai porez, a sada, odjednom, mora.
Sad dolazi glavna stvar: kako se utvrđuje i naplaćuje porez.
Kako se utvrđuje porez?
Zakon spominje samo godišnji porez. To je onaj porez na koji se podnosi godišnja porezna prijava - ona koja se dostavlja do kraja veljače slijedeće godine za tekuću godinu. Osnovicu poreza čini ukupni iznos dohotka od svih ranije navedenih vrsti dohotka, a zakon eksplicite spominje i famozni "drugi dohodak", onaj "koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka)". Na dohodak ostvaren u inozemstvu se porez ne plaća samo ako je taj dohodak već oporezovan porezom koji je ekvivalentan tuzemnom porezu na dohodak (točnije rečeno, taj porez se uračunava u tuzemni porez, a ne "da se ne plaća", dakle prijavljuje se sve, bez obzira je li plaćeno ili nije, samo što se onda obračunava kao "već plaćeno".).
Zakon navodi da godišnju poreznu prijavu obavezno podnosi porezni obveznik koji ostvari dohodak od nesamostalnog rada kod više od jednog poslodavca istodobno i koji ostvari dohodak od samostalne djelatnosti. Nadalje, godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak ostvari izravno iz inozemstva. Također je obvezno podnosi onaj kojega Porezna uprava zatraži da naknadno plati porez. I, ne manje važno, prijavu mora podnijeti onaj kojemu poslodavac ili isplatitelj primitka nije obračunao i uplatio predujam poreza na dohodak i prireza.
Porezni obveznici ne moraju podnositi godišnju poreznu prijavu samo ukoliko nisu to obvezni učiniti po ovom prethodno navedenom. To, kako sam zaključio metodom križaljke i rebusa, za famozni "drugi dohodak" znači da porez obračunavaju i kao predujam poreza isplaćuju sami isplatitelji primitka i to prilikom svake isplate i istodobno s isplatom (eksplicira se tako u zakonu). Efektivno, ukoliko isplatitelj to propusti učiniti, onda stupa na snagu zadnja rečenica iz prethodnog poglavlja ("onaj kojem isplatitelj nije obračunao i uplatio predujam poreza").
Zaključak, što se prihoda od reklama na osobnim web stranicama tiče, bi bio da ako ti prihodi dolaze od tuzemnog isplatitelja, onda porez na prihod obračunava taj tuzemni isplatitelj i u tom djelu rješava i sve knjigovodstvo (uoči da to nije porez koji se plaća "na ugovorenu svotu", već "iz ugovorene svote"). Ukoliko međutim, taj prihod dolazi iz inozemstva ili tuzemni isplatitelj ne obračuna i ne isplati porez, onda je sam primatelj prihoda to obavezan učiniti kroz godišnju poreznu prijavu. Ukoliko je na prihod iz inozemstva već plaćen ekvivalent našeg poreza na prihod, onda će se taj porez uračunati, ali se prijava, čini se, i dalje mora podnijeti.
U godišnjoj prijavi se uvijek iskazuje ukupno ostvareni dohodak. Porez na onaj dio prihoda koji se dobiva kao redovita mjesečna plaća od nesamostalnog rada ili slično, a već je riješen od strane poslodavca, kao i porez koji uplaćuju isplatitelji famoznog "drugog dohotka" se tretira kao "predujam" tog godišnjeg poreza koji se prijavljuje godišnjom prijavom. Znači, ukoliko je cijeli porez već pokriven tim "predujmima", onda godišnju prijavu niti nije npotrebno podnosti. Ukoliko cijelo porez, međutim, nije bio pokriven "predujmima" poreza u trenucima same isplate, onda se na kraju godine mora podnijeti prijava u kojoj su navedeni svi primici (i oni na koje je predujam plaćen i oni na koje nije), a Porezna uprava će obaviti kalkulaciju.
Kako se naplaćuje porez?
Porez se utvrđuje poreznim rješenjem (valjda ono što dobiješ kao odgovor kada podneseš poreznu prijavu, a što izgleda kao neki sudski poziv - smrznuo sam se kada sam prvi puta dobio tu kuvertu). Porez se mora platiti unutar 15 dana od kada bude dostavljeno (dakle, dostavljeno) to rješenje. Ako se utvrdi da je porez preplaćen, onda se on vraća obvezniku, a samo oni koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti mogu tražiti da im se porez ne vrati, već da im se uračuna u predujam za iduće razdoblje. Ako se porezna prijava ne podnese, ili ako su podaci netočni ili nepotpuni, porez se utvrđuje procjenom.
Šećer na kraju
Neke firme te traže da uplatu obaviš direktno na tekući račun neke imenovane osobe. Očigledno, ta imenovana osoba mora platiti porez na prihod, točnije, ti koji uplaćuješ to bi trebao platiti taj porez, ali ne moraš - u tom slučaju primatelj mora. Zakon navodi da pravne i fizičke osobe moraju isplate građanima obavljati preko žiro-računa kod ovlaštene organizacije za platni promet (inače slijedi kazna od 500 do 50000 kuna). Sad, mene zanima što je to ovlaštena organizacija za platni promet i što je to žiro-račun, jer čini mi se da isplata na tekući račun u pošti baš i nije to.
Reference
Porezni sustav Republike Hrvatske (http://www.pu.mfin.hr/porezi/v_poreza24.asp?id=b02d1)