View Full Version : Povodom vijesti da .si izlazi na open market
http://www.webmajstori.net/
"Slovenska nacionalna domena (.si) izlazi na tržište"
Detalji na http://www.arnes.si/domene/pogosta_vprasanja_in_odgovori.html
Dakle, SLovenci napravili ono što sam ja odavno rekla da bi trebalo. Nacionalne domene nisu više for free. Preprodavat će ih registrari. Moći će se registrirati domena bez papirologije.
Samo naravno naši nikako da se sprdnu. Mi kao da smo susjedi Japancima.
Jedino mi nije jasno, zašto se inzistira na ograničavanje broja .hr/.si domena na 1 tj. 2 - kaj nije svejedno dal imam pravo na jednu ili dvije, kad nemam pravo na neograničen broj?
Da je .com bila ograničena na jednu po glavi stanovnika, još bismo Gopher koristili...
ma dobro je to sto su nacionalne domene free. one bi i trebale biti besplatne buduci da promoviraju neku zemlju na taj način
samo sto bi trebalo omoguciti da svatko tko je državljanin te zemlje može dobiti domenu, a ne da mora imati tvrtku il nes slicno, kao sto je kod nas potrebno
Ja ne vidim problem u našem sustavu. Vidim problem u njegovoj popularizaciji. Uzmi .co.uk ili .com.tw sisteme. Svi znaju da se ide na te domene, nitko ne ide na .uk ili .tw.
Kod nas je to malo zbunjujuće, jer postoje obje varijante, iako mi se čini da u zadnje vrijeme ljudi otkrivaju .com.hr.
Po meni, fer bi bilo ili da se dobivanje .hr domene uistinu ograniči i postroži (a ne da gledam kako HT troši .hr domene k'o što ja trošim klozet-papir), ili da se - stvarno - stavi na tržište.
Kao i uvijek, lako je odrediti što će se desiti - ona najpatetičnija varijanta, karakteristična za sve hrvatsko.
Prvo će se nedosljednost i brisanje cipela od strane naših institucija nastaviti do neprepoznatljivosti - umjesto da budu ograničene ili na prodaju, .hr domene će se dobivati ako si takvog ili onakvog socijalnog statusa (ako si velika firma pa ti se sirotinja od javnih službenika hoće uvuči u š., ili ako poznaješ nekog).
Kada se do dogodi, .hr domena će se početi prodavati, a najveći zagovornici te strategije će biti oni koji su skovali da je .hr domena ograničena jer predstavlja "ograničeni resurs od državnog interesa".
Kada se i to dogodi, do tada će Amerima usfaliti inteligentnih .com naziva, pa će doći i kupiti 51 % .hr domene s klauzulom o tajnosti ugovora na 5 godina...
ja san com.hr ima među prvima (jer nisam mogao dobiti .hr) i skorz mi je ok domena. Raja tada nije kužila (prije dvi godine) ali sad već pomalo piju i to. Šire se ekstenzije pa se navikavaju.
Iskreno, meni se taj zakon, da bez papirologije nemožeš dobit .hr, skroz sviđa.
Jedan malo bogatiji "mamin sin" moga bi se sitit pa spucat nešto para i zaregistrirat sve onako "zanimljivo". Čovik koji ima firmu koja se tako zove ... plati - ko te j*
isto smeće se desilo sada i sa .com domenama. Da li ste slučajno pokušali naći iti jednu slobodnu troslovnu ? recimo xyy.com ili whatever? A šta je na njima?
onda imaš siteove tipa mojeimejetakvo-dasammora-napisatovako.com a tona lipih imena od kojih bi neko moga i napravit zanimljiv site stoji na prodaju "samo" >$700. Koliko sam vidio neke su tako na prodaju već godinama ...
Amer'čka foora. Sad prodaju i parcele na marsu.
gadi mi se to.
Od tih jadnih 10000 domena što se podijelilo u HR, da se od svake uzme 100 kn, to je lova koja bi se mogla ulupat u nešto korisno.
Kako bi se milijunček mogao potrošiti na dobrobit svih koji imaju .hr domenu? Pa našlo bi se. Problem je u tome što svi znamo da bi to završilo u nečijem džepu. Ali u nekom paralelnom svemiru, gdje se to ne bi dogodilo, što biste vi predložili?
Marketinški popularizirati .com.hr domenu koja se mora plaćati preko sto kuna svake godine. Tako bi više ljudi otvaralo .com.hr domene (nego .com, .net i sl.), pala bi cijena .com.hr domena i ona bi bila komercijalna i samo-isplativa. A .hr bi se onda mogla davati po prinicipu po kojem se i sada daje - subjektima iz registra Trgovačkog suda, civilnim udrugama, vladinim organizacijama i sl. sa samo jednokratnom naknadom.
U svakom slučaju, od više .com.hr novaca bi se mogla ili napraviti posebna, neprofitabilna firma za upravljanje domenama koja bi bila specijalizirana za to i tako "transparentna", Ili dijelom financirati CARNet.
...nitko ne ide na .uk...
...
Marketinški popularizirati .com.hr domenu koja se mora plaćati preko sto kuna svake godine. Tako bi više ljudi otvaralo .com.hr domene (nego .com, .net i sl.),
- Zato što .uk u drugom levelu nije moguće registrirati. Samo u 3. levelu.
- Ne bi. Cijena .com/net/org domena je trenutno 40 kuna i kraće su (lakše pamtljivije).
--
Što se tiče same teme, evo ukratko i od mene: ja sam za slovenski princip (iako sam ga zagovarao i prije nego je postao "slovenski") ali malo modificiran: dakle, plaćanje (ajd recimo) 100 kuna po .hr domeni godišnje - ali da se može registrirati koliko želiš (bilo da si fizička ili pravna osoba) i da ostane princip nacionalnosti (samo iz RH). Znači, sve što bi trebalo je primijeniti način rada s .com.hr na .hr i to je to. Samo što to CARNet nikad neće učiniti...
To bi bilo u redu da kod nas funkcioniraju sudovi. Pa da, recimo, Kraš može tužiti frajera koji ih traži 10000000000 kuna za kras.hr domenu i onda na sudu argumentirati zašto Kraš misli da takvi uvjeti ne mogu proći, a frajer koji je kupio kras.hr zašto on misli da može. Pa da se tako stvori skup pravila koji definiraju svi koji imaju interesa kupovati domene. Meni svejedno prodaja ili ograničeno, ali ne da se ulazi u stvari kao grlom u jagode, pa se onda poslije čudimo "kako to?".
To bi bilo u redu da kod nas funkcioniraju sudovi. Pa da, recimo, Kraš može tužiti frajera koji ih traži 10000000000 kuna za kras.hr domenu i onda na sudu argumentirati zašto Kraš misli da takvi uvjeti ne mogu proći, a frajer koji je kupio kras.hr zašto on misli da može. Pa da se tako stvori skup pravila koji definiraju svi koji imaju interesa kupovati domene. Meni svejedno prodaja ili ograničeno, ali ne da se ulazi u stvari kao grlom u jagode, pa se onda poslije čudimo "kako to?".
Za to ne trebaju sudovi. Takav institut već postoji. Pogledaj na www.dns.hr > arbitraža.
Vidio sam to.
Arbitraža postoji uvijek tamo gdje postoji sud, ukoliko se stranke uspiju tako dogovoriti (pretpostavljam da se dogovaraju pred sucem i da ih sudac nagovara na arbitražu, ali ih ne može prisiliti).
Znači - čim je nešto na tržištu, u slučaju sporova je trgovački sud bog i batina, prvi i posljednji, jedan i jedini, a arbitraža je stvar dogovora pred sudom.
U takvom slučaju CARNet i od njega postavljeni arbitri ne mogu više biti obvezatni - CARNet je samo puki promatrač, a mi bismo se mogli - ako nas je tako volja i ako budemo uvjereni da će arbitar razumjeti naše argumente - prepustiti tim CARNetovim arbitrima.
Ali oni su tek sekundarni - sud mora biti spreman rješavati i takve sporove, jer ja moram imati pravo zatražiti, recimo, CARNetovog arbitra Nelku Fikeys Krmić da me zastupa na sudu, umjesto da mi arbitrira...
I HGK je nedavno uveo institut arbitraže pri HGK, a kako bi olakšao rad sudova, ali pod uvjetom, naravno, da se obje strane tako dogovore.
-----
Moja je poanta da su upravi ti ljudi s popisa arbitara oni koji su i zamislili današnji način rada s domenama, koji se tebi ne sviđa.
Moja poanta je da su jedino sudovi ti gdje ja mogu svoje viđenje iznijeti i sukobiti se s tuđim argumentima. Pred arbitrima ja to ne mogu. Zato se dobra politika dodjeljivanja domena može definirati tek na sudu i to je, vjerujem, razlog zašto Ameri svoje probleme s domenama (papazjanija s prodajom .com domena) uvijek prepuštaju sudovima, a nikada institucijama. Sudovi su bit stvari, a ne neželjena posljedica.
Ameri svoje probleme s domenama (papazjanija s prodajom .com domena) uvijek prepuštaju sudovima, a nikada institucijama. Sudovi su bit stvari, a ne neželjena posljedica.
Khmm :rocjena:
Krivo - pročitaj UDRP: http://www.icann.org/udrp/
i pogledaj recimo site od www.arbitration-forum.com ili http://arbiter.wipo.int/domains/index.html
Pošto je Internet nad-nacionalna tvorevina, niti jedan nacionalni sud nema ovlasti na rješavanjem pitanja domena. Jedinu ovlast nad rješavanjem pitanja domena ima ICANN i to 3 (ili 4) od njega ovlaštene institucije (NAF, WIPO i još 1-2).
Naime, sudsko rješenje može biti samo podloga za pokretanje arbitražnog postupka, odnosno za žalbu. Ali konačno rješenje je pitanje institucija koje određuje ICANN. Jer: registri koji transferiraju domenu u konačnici prihvaćaju SAMO odluke tih 4 ovlaštenih arbitražnih institucija. Zamisli kad bi netko iz Azerbajdžana dobio sudsku odluku kako je microsoft.com domena njegovo pravo :) Dakle, iznad nacionalnih sudova uvijek stoji međunarodno ovlaštena institucija. To je što se tiče gTL domena (com/net...).
Što se tiče .hr domena - tu je već pitanje kako CARNet priznaje sudsku odluku. Naime, u konačnici CARNet transferira .hr domenu na onoga kome pripada pravo.
E sad - ovdje je pitanje : sud pa priznavanje prava na domenu ili arbitraža pa priznavanje prava na domenu ... Naime, u većini slučajeva (globalno) sudska odluka se prilaže kao dokaz u arbitražnom postupku, ali ona ne mora biti prihvaćena jer je to sasvim drugi postupak (kršenje TM-a je jedno, a priznavanje prava na domenu je ipak sasvim nešto drugo). Nacionalni sudovi nemaju ingerenciju na domenama, pa čak ni nad domaćim. Naime, čak ni .hr domena nije "vlasništvo" CARNeta ni RH, nego je "vlasništvo" IANA-e (www.iana.org). CARNet je SAMO operater .hr domenskim prostorom.
Evo par nedavnih primjera: tip iz Njemačke je registrirao domenu AFP.info koja se kosi sa TM-om Agence France Presse. Agence France Presse je tužio Nijemca pri francuskom sudu koji je odlučio da domena mora biti prebačena k Agence France Presse. Nijemac je to odbio i pogodi što - ingerencija francuskog suda ne seže ni u Njemačku kao ni na Internet - tako da je odluka franc. suda nevaljana i može se pobiti. A Nijemac i dalje fino drži tu domenu.
Drugi primjer (isto francuski): neka žena ima trgovinu koja se zove "Milka". Također ta ista žena drži domenu milka.fr. Veliki koncern "Milka" (čokolade) je pri franc. sudu tražio da se domena dodjeli njemu što mu je i odobreno. No - domena je do danas još uvijek vezana za Milku - trgovinu. Što znači - da netko NIJE priznao tu odluku, a to je francuski pandan CARNeta (AFNIC).
PS: Napomena - skrećemo s teme :dada:
PS: Napomena - skrećemo s temeMislim da to baš i jest tema. Regulacija domena, a kad ih staviš na slobodno tržište, naravno da će nastati papazjanija.
Za takvu organizaciju stvari nisam znao, ali nije mi neobična. Ti si primjerima pokazao da državni sudovi ne mogu rješavati međudržavne sporove. Ja to nisam doveo u pitanje, mislim da je van onoga o čemu sam govorio, ali je dobro da sam imao prilike i to saznati - nije mi bilo na kraj pameti. Volio bih vidjeti primjer gdje su se dva građana iste države tužila, a da je ICANN ili ovlaštena institucija krenuo nekim drugim smjerom... Primjerice gdje se ICANN (ili tko god drugi) nije složio s odlukom američkog suda u sporu između dva Amerikanca.
Sasvim je logičan onaj slučaj sa AFP-om - to bi bilo kao da je francuski sud dosudio da njemački brod ne može prolaziti nekom rutom posred Atlantskog oceana, ili kao da njemački satelit ne smije letiti iznad Francuske. Mislim da ovo nije u kontradikciji s onime o čemu sam govorio, jer - uostalom - i Hrvatskoj i Sloveniji se predlaže međunarodna arbitraža, a ne međunarodni sud, jer svijet nije država, pa je sud teško uopće i zamisliti, osim u nekim jasnijim slučajevima, kao što je kršenje ljudskih prava.
Primjer koji si naveo s Milkom možda (*možda*, jer ne znam kako Francuzi doživljavaju Milku - kao stranu ili svoju kompaniju) potvrđuje neobjektivnost institucija - a to je moja poanta - sud je bio fin, dobar, donio je odluku u skladu s pravom, a institucija, koja to ne mora, je lijepo rekla švabama da nemaju šta pokazivati mišiće kad su u Francuskoj. Točka. Stvar možda pokazuje da institucije mogu posve zanemariti gledište i argumente jedne strane, ako imaju neki treći - eksterni - interes tako učiniti (u ovom slučaju već poznati Francuski ponos ili, nazovimo to, nacionalizam).
Zato mi se čini da je ono pitanje što si postavio najbitnije - kako CARNet priznaje sudsku odluku. Ako imaš skepsu prema tome da CARNet zna što je najbolje, bilo bi ti u interesu da se sudska odluka, unutar Hrvatske, kada spor vode dvije osobe iz Hrvatske, priznaje od strane CARNeta kao konačna. To je, na koncu, jedina alternativa CARNetovim arbitrima između kojih se nalazi i, koliko sam ja shvatio, jedna od utjecajnijih osoba u CARNetu.
Tako me ovo, možda, čak i učvrstilo u stavu: ili da se .hr domene dodjeljuju po vrlo jasno preciziranim pravilima ili da se prodaju na tržištu, ali da sudovi donose konačnu odluku ukoliko jedna strana _ne_ pristane na arbitra. Prevednije je, naprosto (ja, naravno, idealizirano gledam na sudove, ne vjerujem da naši sudovi to mogu).
------
Offtopic (stvarno):
Ovo s .com, .net i .org i ostalim domenama - mislio sam da one pripadaju SAD-u, s obzirom da su oni ti koji su pokrenuli Internet, a drugi su se "nakvačili". Ipak, vidiš da .gov, .mil, .edu nisu dali.
To što kažeš, da .hr domena nije niti vlasništvo CARNeta, već IANA-e, po meni, budi sumnju da su sve Internet domene takvom organizacijom pod paskom Amera. Ti poznaješ kako DNS sustav funkcionira, gdje su pojedini čvorovi fizički locirani i kako se informacije propagiraju, pa mi odgovori na ovo pitanje: da li bi FBI mogao, ako mu Američki sudovi ili predsjednik to dopusti, efektivno "isključiti" Internet? Bi li mogao, primjerice, oduzeti domenu nepoćudnoj državi koja vodi "teroristrički rat protiv Amerike putem Interneta"?
Ne bi. Cijena .com/net/org domena je trenutno 40 kuna i kraće su (lakše pamtljivije).
Ima dosta slučajeva u kojima bi .com.hr bio bolji izbor. A to je kada se nesumnjivo želi već iz naziva pokazati da je nešto HRVATSKO. Bez obzira na cijenu ili lakšu pamtljivost.
Ja mislim da .com.hr domena ide u dobrom smjeru, ali popularnost te domene ovisi isključivo o nama koji za klijente registriramo domene. Klijentu nije neka razlika da li plati 100 ili 150 kn domenu (domena klijenta NE KOŠTA 40 kn, toliko košta tebe :-). Carnet jednostavno koči razvoj neta i ovdje (kao da nismo dovoljno kažnjeni HT-om) jer registracija domene traje i po 5 radnih dana, svaka promjena na domeni traje po dva dana - nitko normalan tko se u firmama za dizajn bavi domenama neće preferirati .com.hr nad .com domenom kad je s ovom drugom neusporedivo lakše hendlati.
Također se Carnet zajebo s tim domenama in the first place. Npr. uzmimo dobar .co.uk primjer. Nitko tko je par sajtova iz UK posjetio, neće pokušati upisati www.nesto.uk - a kako ćemo mi strancima objasniti zašto su neki sajtovi .hr, a neki .com.hr?
Naravno da se na početku s domenama nije imalo dovoljno providnosti da se razmišlja o tome kako će nam sajtovi biti imenovani. Ili je .hr domene trebalo dati samo državnim institucijama, a .com.hr uvesti puuuuno ranije i dati tu domenu svakome, ili je trebalo .hr domenu pustiti da svatko ima koliko ih želi. Sad fakat imamo papazjaniju.
Problemi s cybersquattingom? Za to bi nadležnost trebao preuzeti sud, ako arbitraža ne uspije. A u arbitraži će uvijek pobijediti onaj koji je jači. Zamislite da imate firmu koja se zove KRAŠ i firmu koja se zove KRAS. I zamislite da kras.hr ne pripada još nijednoj - koja ima pravo na tu domenu? Onaj koji jače kvači, naravno :-) Sada je tako da tko prvi, njegova djevojka.
Samo da se osvrnem na to kako arbitraža domenama funkcionira u hrvatskoj; Naravno kao i sve drugo; tko ima para tlači, nema tu sudova ni sl.
Evo za prijer domene vest.hr od Splitskog Veleučilita. Kad je bilo problema sa njim potkupljeni ministar je samo faxirao Carnetu da se domena izbriše, bez ikakve pravne dokumentacije (jer nju ni nije bilo moguće dobiti)
vBulletin® v3.7.4, Copyright ©2000-2009, Jelsoft Enterprises Ltd.